Kreativni sudar svjetova

„Glazba ne poznaje (žanrovske) granice.“ „Postoji samo dobra i loša glazba.“ Te jednostavne misli izrečene su toliko puta da su, kako se čini, negdje putem pomalo izgubile izvorno značenje i pravi smisao. Štoviše, mnogi idiomi – poput rocka i popa – i jesu opstali tako dugo upravo zato što „po definiciji“ funkcioniraju tako što se neprestano miješaju s drugim žanrovima, bliskim i manje bliskim, otimajući od njih, posuđujući i uzimajući elemente iz svih područja koja im stoje na raspolaganju, uključujući tradicionalno nasljeđe, filmsku i klasičnu glazbu.

Upravo od te ideje – ideje brisanja svih granica – krenuo je hrvatski trio Ethno Blues Classical (EBC) koji čine virtuozni instrumentalisti, renomirani eksperti na svojim glazbalima: Karlo Ivančić na klaviru, Juraj Majstorović na gitari i Fran Brleković na bisernici. Njihove su biografije nakrcane prestižnim međunarodnim i domaćim nagradama osvojenima diljem globusa na različitim natjecanjima, od Samobora i Križevaca do Švicarske, Poljske, Italije, Njemačke i SAD-a. Ivančić je, primjerice, dobitnik glavne nagrade na međunarodnom pijanističkom natjecanju Brancaleoni International Online Piano Competition (Florida, SAD), no to je tek jedno u nizu profesionalnih priznanja. Brleković je, uz ostalo, proglašen apsolutnim pobjednikom ovogodišnjeg međunarodnog natjecanja tamburaša u Požegi, a sviračko iskustvo stječe i kao član Tamburaškog orkestra HRT-a. Popis nagrada Jurja Majstorovića (koji je lani zamijenio prvog gitarista grupe Jurana Strmeckog) nije ništa kraća: Rim, Gorizia, Velbert, Dubrovnik... Gdje god se natječe, završava u samom vrhu.

Trio Ethno Blues Classical: Fran Brleković, Juraj Majstorović i Karlo Ivančić

Osebujna fuzija stilova

Njihova osebujna fuzija stilova i (samo u teoriji!) teško pomirljivih glazbenih svjetova konkretne je plodove dala u povećoj zbirci dosad objavljenih video-brojeva. Umjetnička strategija posve je očita: odabrati popularnu skladbu iz doslovce svih stilsko-žanrovskih zakutaka i na njezinim temeljima izgraditi kompleksan, ambiciozan i autentičan aranžman – od AC/DC-a do ­Schuberta i teme iz Gospodara prstenova ili pak Harryja Pottera Johna Williamsa.

„Publici želimo omogućiti novo i drugačije slušateljsko iskustvo“, pojašnjava Ivančić u razgovoru koji smo vodili nekoliko dana prije odlaska trija na Hvar gdje su (u naselju Malo Grablje) 27. kolovoza nastupili u sklopu Hvar Summer Festivala. „Poticaj za Ethno Blues Classical nastao je 2022. u Sisku nakon što smo u počast preminulom gipsy-jazz gitaristu Damiru Kukuruzoviću snimili video-spot s reinterpretacijom popularnog standarda Joseph, Joseph. Snimili smo video, stavili ga na YouTube i reakcije su odmah bile dobre, video se počeo dijeliti po društvenim mrežama. I nama je bilo zanimljivo jer smo shvatili da je kombinacija gitare, tambure i klavira potpuno jedinstvena, drugačija“, dodaje Brleković koji tamburu studira na zagrebačkoj Akademiji. „Mjesec poslije pozvao nas je maestro Siniša Leopold, kojem se jako svidjelo to što radimo, da nastupimo na svečanom koncertu HRT-a koji je u povodu njegova odlaska u mirovinu održan u HRT-ovu Studiju Bajsić. Ondje smo izveli Croatian Fantasy, što je ustvari naša obrada, naš aranžman za njegovu skladbu Svirci moji.“ Nadjenuvši si ime Ethno Blues Classical kako bi istaknuli eklektičnost u odabiru predložaka, trio je nastavio istraživati različita područja originalnim i pomno osmišljenim aranžmanima poznatih skladbi probranih iz naoko suprotstavljenih idioma – a na pitanje kako ih odabiru, Fran će, napola u šali, odgovoriti: „Slučajno!“.

Lepršava i virtuozna lakoća

Dakako, u njihovoj virtuoznosti nema nikakvoga slučaja. Neposredno prije našeg razgovora u studiju za probe izveli su novi, zasad posljednji aranžman za koji uskoro snimaju video-spot, deseti u nizu – posve unikatni potpùri (premda engleski medley vjerojatno zvuči privlačnije) u kojemu su se našli Bumbarov let Rimski-Korsakova, potom Montijev čardaš i motiv iz Eminemove The Real Slim Shady. Lepršava i virtuozna lakoća s kojom Ethno Blues Classical sve tri teme bešavno povezuje u homogenu, živu i organsku cjelinu zaista zapanjuje. EBC zvuče savršeno usvirano i profesionalno, ali istovremeno poput prijatelja povezanih sviračkom kemijom i radošću muziciranja. Svaki od njihovih dosadašnjih aranžmana i jednako ambicioznih video-spotova novi je korak u nepoznato – i kako sami priznaju, način kolektivnog odavanja oduška nakon višegodišnjeg rigoroznog akademskog treninga. Ipak ne propuštaju istaknuti da bez vrhunske formalne glazbene naobrazbe ništa od njihovih eklektičnih avantura ne bi bilo moguće ni izvedivo. Također, sa zasad ograničenim financijskim sredstvima teško bi bio zamisliv tehničko-snimateljski dio posla da Ivančić nije vješt i na tom polju, zahvaljujući, uz ostalo, i znanju stečenom u Školi glazbene produkcije i multimedije u Zagrebu. Završio sam godinu MPA Akademije i kupio opremu, tako da je audio produkcija naša. Video produkciju su nam radili dragi suradnici i prijatelji, a jako smo zahvalni i na sponzorima koji su nam pomogli,“ kaže pijanist.

Rezultati su impresivni, podjednako u aranžmanskom, produkcijskom i vizualnom smislu. Snimljen u ambijentu prastarih utvrda i šumskog okoliša na povijesnim lokacijama plemićke obitelji Zrinski, videospot za Gospodara prstenova kanadskog skladatelja Howarda Shorea evokativan je, dinamičan i grandiozan na svakoj razini, pri čemu su klavir i narodni žičani instrument suprotstavljeni Majstorovićevoj električnoj gitari koja nerijetko ima ulogu svojevrsnog „mosta“ na putu prema popularnoj i rock glazbi.  U kovanici imena grupe, njegov pristup sviranju gitare, kako sam ističe, čini glavnu bluzersku komponentu, uz napomenu kako mu je Eric Clapton prvi, a Jimi Hendrix drugi na popisu utjecaja. Doduše, u razdoblju snimanja video-broja za Thunderstruck Angusa i Malcolma Younga nije ga bilo u postavi, ali svejedno: arhaična sofisticiranost ovdje je zamijenjena primarnom energijom hard-rocka, pa je i scenografija dizajnirana drugačije – kao imaginarni rock and roll koncert održan u kazališnoj atmosferi. Posve suprotna, romantičarska dramaturgija primijenjena je u „posveti geniju Franza Schuberta“ – u bezvremenski privlačnoj Ständchen (Serenade) koja odiše dubokom klavirskom sjetom razotkrivajući (ponajviše zahvaljujući tamburi) svoje folk nijanse.

Primarni cilj što više nastupati
pred što više ljudi

Budući da je katkada riječ o zamršenim i svirački zahtjevnim djelima, stvaralački proces ne teče prebrzo. „Za izradu svakog aranžmana potrebna su nam dva-tri tjedna ili mjesec dana, a onda još tri tjedna prođu dok međusobno dogovorimo vrijeme snimanja“, napominje Ivančić. „Potom je na redu miksanje i konačno video-spot. Zbog toga su nam bile potrebne dvije godine da objavimo deset spotova, što zapravo i nije tako malo. U načelu sve sami snimamo i produciramo u mojem MusicTale studiju. To je ustvari moj dnevni boravak u kojem je smješten klavir, uz terasu na kojoj je postavljena oprema za miksanje. Svatko od nas ima neke svoje životne brige, ali kad se nađemo, radimo iz čistog gušta. Budu li i drugi ljudi prepoznali taj osjećaj, bit ćemo presretni.“

Projekt koji je iz ljubavi prema različitim vrstama glazbe i kreativne znatiželje niknuo negdje na potezu između Glazbene škole Frana Lhotke u Sisku i Muzičke akademije u Zagrebu na dobrom je putu da dohvati i širu publiku, neopterećenu žanrovskim pravilima i strogim konceptima „visoke“ i „niske“ umjetnosti. Publiku jednostavno željnu nečeg novog i drugačijeg. Ethno Blues Classical zasad nemaju potpisan ugovor za snimanje. Svjesni činjenice da katkada nije lako ishoditi autorska prava za svaku odabranu skladbu, to im, kažu, trenutno nije prioritet. Što više nastupati pred što više ljudi sada im je primarni cilj – a dalje će se, nadaju se, sve odvijati prirodnim, spontanim tijekom.